Tvrđava Vrela
Ove nedjelje naša se dvorana pokazala neosvojivom tvrđavom za sve protivnike, a igrale su se čak četiri utakmice! Prvi su na teren izašli seniori protiv Krapine. Nedovoljno agresivan i koncentriran ulaz u utakmicu dovodi nas do minusa od dvadesetak poena početkom druge četvrtine. Ipak, budimo se i do kraja poluvremena svodimo zaostatak na podnošljivih pet poena razlike. Furioznom trećom četvrtinom, koju dobivamo rezultatom 29:11, okrećemo utakmicu u svoju korist i prednost više ne ispuštamo do kraja. Čestitke treneru i igračima na ostvarenom 4. mjestu! Nastupili su: Bruno Srabotnak 22, Kristijan Validžić 18, Marko Šolaja 15, Filip Pavo Barić 10, Patrik Lovrić 9, Roko Ivanković 9, Franko Gluhović 4, Borna Oršulić 2, Luka Meštrović 0, Petar Magdić 0, Tadej Buljan 0, Leonardo Mazić 0.
Nakon seniora red je bio na selekciju U13. U goste nam je došao posljednjeplasirani Medveščak i pobjeda nije dolazila u pitanje. Ipak, bilo je bitno radi nas samih, a pogotovo radi poštovanja prema protivniku, odigrati ovaj susret maksimalno ozbiljno i disciplinirano. Tako je i bilo, uvjerljivo smo dobili prve tri četvrtine, igrali smo lepršavu momčadsku košarku u kojoj je samo jedan naš igrač ostao bez poena. Ekipi Medveščaka čestitamo na sportskom pristupu, trudili su se maksimalno bez obzira na stanje na semaforu. Za Žirafice su nastupili: Gabrijel Golub 23, Luka Mrinjek 21, Jakov Urukalović 16, Lovro Pavlešić 10, Noa Greganović 10, Jakov Paić Karega 8, Lukas Stanciu 6, Ivan Đugum 4, Niko Skledar 4, Bruno Katić 2, Toma Mažić 2, Karlo Stanković 0.
Utakmicu šestog kola 3. pretkadetske lige shvatili smo krajnje ozbiljno, jer nam je u goste nam dolazila ekipa Zagreba koja je, do ovog kola, imala identičan skor našem (3:2). Malo slabije ulazimo u utakmicu, događaju se neke greške i gosti na početku imaju inicijativu. Već do kraja četvrtine smo se stabilizirali, a u drugoj četvrtini su se sve kockice posložile i odlazimo na osjetniju prednost. U drugom poluvremenu doživljavamo nešto što je najpristojnije nazvati omalovažavanjem – nas kao protivnika, samih sebe kao sportaša, navijača, sudaca i sporta općenito… Naime, naši protivnici su se počeli kreveljiti, solirati, pucati nerezonske šuteve, glupirati se, vrijeđati naše igrače… Kao netko tko se, kroz razne uloge, bavi košarkom već tridesetak godina, moram napisati da ovako nešto nikad nisam doživio. Neshvatljivo, jadno, sramotno… Čestitamo našem treneru i igračima što su ostali ozbiljni do kraja i svojim pristupom pokazali što znači biti sportaš i cijeniti svoj sport!
Večernji termin, koji se televizijskim rječnikom naziva i ‘prime time’, pripao je kadetima. Našoj ekipi, koja je zadnju pobjedu ostvarila prije ravno tri mjeseca, u goste je došla ekipa Siska, vodeća ekipa lige sa samo dva poraza. Znali smo, ne samo zbog skora i stanja na tablici, nego i iz osobnih ovogodišnjih iskustava, da će biti teška utakmica. Sisak nas je već svladao u Vrelima u sklopu kvalifikacija, kao i u utakmici trećeg kola odigranoj na njihovom terenu. Prva četvrtina bila je vrlo slična onoj sisačkoj, ali ovoga puta su i sljedeće dvije rezultatski loše. Ne možemo reći da se nismo trudili, ali nismo bili pravi, a naši protivnici su sve naše greške ekspresno kažnjavali. U zadnju četvrtinu ulazimo s minusom od osamnaest poena i stvari ne izgledaju dobro. Baš suprotno, izgledaju katastrofalno. Ali dobra je stvar da, kad jednom dođeš do dna, možeš ići samo gore. Dogodio se neki preokret u našem razmišljanju i izašli smo na teren s jasno vidljivim stavom – idemo poginuti na terenu, idemo dati sve od sebe, biti će što bude, ali moći ćemo si reći da smo dali svoj maksimum! A takav pristup često nagradi. Malo-pomalo smo grickali prednost protivnika, izdržali one demotivirajuće trenutke – približiš se pa dobiješ tricu, približiš se pa izgubiš loptu i sijevne kontra, približiš se pa dobiješ tehničku – i 24 sekunde do kraja utakmice došli u situaciju da imamo minimalni zaostatak od jedan razlike i napad. Ne srljamo, lopta kruži, dolazi do Hrastinskog koji je u situaciji da može i pucati ali ipak ovaj put traži ekstra dodavanje prema igraču bliže košu; to je bio Čižmak, koji se diže na šut s poludistance, lopta pleše po obruču i ulazi! Vodimo! Ipak, nije gotovo, tri sekunde su do kraja, protivnički trener je sačuvao minutu odmora i koristi priliku da u napad krene na našoj polovici. ‘Ruke gore, bez glupog faula!’ skoro su pa jedine upute trenera Nikše – i bile su dosta. Veselje, trka, zagrljaji i suze pokazale su koliko je našim dečkima značila ova pobjeda. Izdvajati nekog igrača bilo bi nezahvalno, jer su se svi ugradili u ovu pobjedu: Džajkić sa svojom srčanošću, koja je doduše iznjedrila dvije tehničke i isključenje, ali i pokazala ekipi da predaja nije opcija; Jakuš sa tricom u ključnim trenucima; Urukalović s poenima kad drugima nije išlo; Čižmak s već spomenutim šutom za pobjedu; Hrastinski i Šćuric s pritiskom u obrani… Naravno, čestitke i treneru Šilježaru koji je sačuvao tri minute odmora za zadnju četvrtinu, kao da je predosjećao da će ih sve trebati. Bravo svi! Nastupili su: Zvonimir Urukalović 19, Šimun Džajkić 13, Vito Čižmak 12, Noa Hrastinski 11, Matej Šćuric 9, Bartol Olah 7, Josip Jakuš 5, David Špehar 4, Marko Grgec 0, Grgur Blašković 0, Lovro Mrinjek 0.
Za kraj napomenimo da su i juniori u petak došli do pobjede nakon puno vremena. U gostima su svladane Sesvete rezultatom 66:65. Vrlo dobra naša utakmica, koju smo dosta dugo kontrolirali unatoč ranoj ozljedi našeg prvog playa Odaka. Pred sam kraj utakmice malo pada koncentracija, ali uspijevamo izdržati nalete protivnika i doći do pobjede. Lijepo je bilo vidjeti da su juniore došli podržati seniorski igrači Mazić i Barić, kao i bivši trener Kristijan Jagatić i bivši igrač Fran Jagatić. Vjerujemo da ih momci svojim pristupom nisu razočarali. Nastupili su: Petar Magdić 27, Borna Oršulić 14, Mislav Šimunić 10, Ivan Kršnjavi 8, Lucas Andres Mora Asić 4, Roko Odak 2, Šimun Džajkić 1, Grgo Zeljko 0, Niko Perasović 0, Zvonimir Urukalović 0, Ivan Brkić 0, David Špehar 0.
